< srpanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

wellcome to matterial world...
otvorila sam novi mail samo za vas blogere. Što čekate? Očekujem vaše nemoralne
ponude matterial@net.hr

Matterial world
Image Hosted by ImageShack.us

You`re wellcome:
Image Hosted by ImageShack.us

Matterial world... total hedonism...
Image Hosted by ImageShack.us

Don`t be lost:
Image Hosted by ImageShack.us


& d link goes to...
kronološkim slijedom (op. a. redom pojavljivanja na blogu mome):


driftwood
škorpion
mainscream
tija
lola u žurbi (cam bak!!)
anka
trill
d´bill!
marko
jagodi
zeko
iguana
dalibor
pixie the sedmi
Grady daughter
mile
jabucica
d.s.o.
pseudo
the bride
parah dox
zvone
nenya
antibiotic
jasna
summergathering
sunmoon
fiuman
bollocks
secret temple
plava mala
minimalistica
lovely rita
crkveni miš
dupinka

D number
:: Ovoliko posjeta imam ::


online


evo, ovdje lupam svoj copyright (zato jer je to sada in):
KOPIRAJT (r u krugu)
dakle, copy/paste- NE!
zašto ne?
jer te ja tužim i dobijem masu love.
....hm.... u stvari... zašto ne!?


ubijaju me u pojam....
>>>>>>ONA>>>>>>:

FUCK YOU I`M JUST A GIRL!!!
Image Hosted by ImageShack.us


IDLEWILD: I never wanted
I created myself to be on my own
But I didn't expect to be alone
Did you create yourself to be on your own?
These are the reasons things should be unknown

The days won't let you know
Days won't let you know

That all I never wanted was to be there with you
All I ever wanted to know anywhere with you

No one creates themself unless they try to
Shut up the caution that made them lie to
All this talk but no one will tell me
Where and when I need to go

The days won't let you know
Days won't let you know

That all I never wanted was to be there with you
All I ever wanted to know anywhere with you

There is no reason, there is no reason, there is no reason,
For that now
There is no reason, there is no reason, there is no reason,
For that

All I never wanted was to be there with you
All I ever wanted to know anywhere with you
(it's with you so)
All I never wanted was to be there with you
All I ever wanted to know anywhere
Ever wanted to know anywhere with you




JAMES: Fine

I'm a boomerang
In the outback
Keep your throwing arm steady
So I get home
I'm a vampire bat
Out in Shanghai
Haven't eaten in four days
I've ordered in a Chinese takeaway

I show more than I hide
I care more than I cry
I'm a phonograph baby
My wires are live
And I'm in crisscross

Fine. I feel fine.

I'm a fortune cookie
Full of cheap advice
I'm a suicide rookie
Blowing last call

Show more than I hide
Care more than I can cry
I'm a phonograph baby
My wires are live
And I'm in crisscross

Fine. I feel fine.


travis: driftwood
(pozdrav!!)

Everything is open
Nothing is set in stone
Rivers turn to oceans
Oceans tide you home
Home is where the heart is
But your heart had to roam
Drifting over bridges
Never to return
Watching bridges burn

You're driftwood floating underwater
Breaking into pieces, pieces, pieces
Just driftwood, hollow and of no use
Waterfalls will find you, bind you, grind you

Nobody is an island
Everyone had to go
Pillars turn to butter
Butterflying low
Low is where your heart is
But your heart has to grow
Drifting under bridges
Never with the flow

And you really didn't think it would happen
But it really is the end of the line
So I'm sorry that you've turned to driftwood
But you've been drifting for a long, long time

Everywhere there's trouble
Nowhere's safe to go
Pushes turn to shovels
Shovelling the snow
Frozen you have chosen
The path you wish to go
Drifting now forever
And forever more
Until you reach your shore

You're driftwood floating underwater
Breaking into pieces, pieces, pieces
Just driftwood, hollow and of no use
Waterfalls will find you, bind you, grind you

And you really didn't think it would happen
But it really is the end of the line
So I'm sorry that you've turned to driftwood
But you've been drifting for a long, long time
You've been drifting, for a long, long
Drifting for a long, long time



interpol: obstacle 1
We can cap the old times
Make playing only logical harm
We can top the old lines
Clay-making that nothing else
Will change
But she can read
She can read
She can read
She can read
She's bad!
She can read
She can read
She can read
She's bad!
Oh, she's bad

It's different now
That I'm poor and aging
I'll never see this face again
You go stabbing
Yourself in the neck

We can find new ways of living
Make playing only logical harm
And we can top the old times
Clay-making that nothing else
Will change


starsailor: Alcoholic

Don't you know you've got your Daddy's eyes
And your Daddy was an alcoholic
But your mother kept it all inside
Threw it all away

I was looking for another you
And I found another one
I was looking for another you
When I looked round you were gone

Stay by my side
And the pipe dream is yours now
Stay by my side
And the singer won't get in our way

Don't you know you've got your Daddy's eyes
And your Daddy was an alcoholic
But your mother kept it all inside
Threw it all away

I was looking for another you
And I found another one
I was looking for another you
When I looked round you were gone

Stay by my side
And the pipe dream is yours now
Stay by my side
And the cynics won't get in our way

Don't you know you've got your Daddy's eyes
And your Daddy was an alcoholic
But your mother kept it all inside
Threw it all away
I was looking for another chance
To see your blue eyed problem


radiohead: black star
I get home from work and you're still standing in your dressing gown
Well what am I to do?
I know all the things around your head and what they do to you
What are we coming to?
What are we gonna do?

Blame it on the black star
Blame it on the falling sky
Blame it on the satellite that beams me home

The troubled words of a troubled mind I try to understand what is eating you
I try to stay awake but its 58 hours since that I last slept with you
What are we coming to?
I just don't know anymore

Blame it on the black star
Blame it on the falling sky
Blame it on the satellite that beams me home

I get on the train and I just stand about now that I don't think of you
I keep falling over I keep passing out when I see a face like you
What am I coming to?
I'm gonna melt down

Blame it on the black star
Blame it on the falling sky
Blame it on the satellite that beams me home
This is killing me
This is killing me



placebo: without you I`m nothing
Strange infatuation seems to grace the evening tide
I'll take it by your side
Such imagination seems to help the feeling slide
I'll take it by your side
Instant correlation sucks and breeds a pack of lies
I'll take it by your side
Oversaturation curls the skin and tans the hide
I'll take it by your side

Tick tock
Tick tock
Tick tick
Tick
Tick
Tick tock

I'm unclean, a libertine
And every time you vent your spleen
I seem to lose the power of speech
You're slipping slowly from my reach
You grow me like an evergreen
You've never seen the lonely me at all

I
Take the plan, spin it sideways
I
Fall
Without you I'm nothing
Without you I'm nothing
Without you I'm nothing
Take the plan, spin it sideways
Without you I'm nothing at all


spiritualized: i think i`m in love
Sun so bright that i'm nearly blind
Cool cos i'm wired and i'm out of my mind
Warms the dope running down my spine
But i don't care 'bout you and i've got nothing to do
Free as the warmth in the air that i breathe
Even freer than dmt
Feel the warmth of the sun in me
But i don't care 'bout you and i've got nothing to do
Love in the middle of the afternoon
Just me, my spike in my arm and my spoon
Feel the warmth of the sun in the room
But i don't care 'bout you
And i've got nothin'

I think i'm in love
Probably just hungry
I think i'm your friend
Probably just lonely
I think you got me in a spin now
Probably just turning
I think i'm a fool for you babe
Probably just yearning
I think i can rock and rool
Probably just twisting
I think i wanna tell the world
Probably ain't listening
Come on

I think i can fly
Probably just falling
I think i'm the life and soul
Probably just snorting
I think i can hit the mark
Probably just aiming
I think my name is on your lips
Probably complaining
I think i have caught it bad
Probably contagious
I think i'm a winner baby
Probably las vegas
Come on

I think i'm alive
Probably just breathing
I think you stole my heart now baby
Probably just thieving
I think i'm on fire
Probably just smoking
I think that you're my dream girl
Probably just dreaming
I think i'm the best babe
Probably like all the rest
I think that i could be your man
Probably just think you can
Come on

I think i'm in love







like NjuJork, babe!
12.07.2006., srijeda
preapstraktno!

Fanatizam. U očima.
Čudo. Koje čekam.
Rijeka. Utapam se.
Uzdah. Možda posljednji?!
Crveno. Paše.
Sunce. Bez topline.
Daleko. Je sve.
Nedostižno. Je ništa.
Glas. Snažan. U glavi.
Brdo. Koje me dijeli od ostatka.
Svijet. Već ustaljen.
Jaglac. Super pozicioniran.
Nemir. Neprestani.
Nebo. Na dohvat ruke, ali…
Bol. Tupa.
Oči. Se nadaju.
Riječ. Preteška.
Loš. Potez, pokret, izraz… JA!zijev



... radim. headbang
puno previše.
dala sam uvjet.
to je dobro.

još mjesec dana muke, a onda matt kreće partijati .party.. to mi se čini tako daleko.
imam filing da ću se bitno propustiti.
i imam 1 000 000 planova.
a svi znamo da se planovi izjalove...
jebi ga!


ša je s vama????
mahwavemahwavemahwave
- 21:06 - no comment?! (76) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
27.06.2006., utorak
UČI, MATTERIAL, UČI!!

Obožavam ljeto.
I ljetne vrućine.
Ne znam zašto, ali tako je oduvijek.
Dok se svi žale, ja razmišljam o tome kako bi odlično bilo živjeti na nekom otoku na kojemu je uvijek ljeto.

Ljeto…
Pruža toliko mogućnosti.
Noć ljeti poprima nove razmjere.
Zvijezde jače sjaje.

Vozili smo se.
A ja nikad nisam bila sretnija.
Noć je mogla trajati zauvijek, tako mi se činilo.
Mogli smo otići bilo gdje.

Plaža, more, zvijezde, mjesec…
Ja i on.
Napokon razumijem.

Njegov osmijeh, najljepše oči… gledaju mene.
Od sreće bi mogla plakati… čak i sada.

Kilometri iza nas, kilometri ispred nas… znam da možemo sve.
Vjerujem… prvi put stvarno vjerujem.
U njega, u nas… u mene.
Nisam to više ona stara ja… jasno mi je. Postajem pekmez. Ali tako mi je svejedno. Pekmez ili ne sretna sam. Sretna je premala riječ.
Mogla bi vrištati, ali ne više od bijesa.


Napokon imam dušu.
(i pola srca)
I konačno živim.


Hahahaha!!!




- 19:07 - no comment?! (26) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
24.06.2006., subota
Tko sam ja i (još važnije) koji qu radim ovdje??

danas na plaži, površno gledam skriptu, ne da mi se ni učiti kada znam da ću pasti, a pasti ću zato jer mi se ne da učiti, čujem nekoga kako me zove.
Okrenem glavu.
Stara najbolja frendica.
Najbolja, rekoh.
Jedna od najboljih.
Bilo nas je 6 best frendova.
S kojom sam se tukla do krvi u osnovnoj.
S njom sam bila na koncertu onu večer kad me je dečko prvi put ulovio za ruku.
Kojoj sam pisala šifrirana pisma.
S kojom sam planirala ljetovanje daleko od staraca. (iako je ljetovanje trajalo jedan vikend svejedno je iziskivalo ogromne pripreme).
Trčala sam za nekim dečkom samo da mu dam njeno pismo.
Plakala sam s njom nakon 3 mj. kad ju je taj isti dečko ostavio.
Učila sam s njom zemljopis.
I takvih nebrojenih situacija.

Okrenem glavu i vidim nju.
S mužem.
Sa djetetom od kojih godinu i pol.

Mlađa je od mene.
Što znači da nema ni 21.

Dugo je nisam vidjela.
Još duže pričala s njom.
Bila sam je jednom posjetiti kada je rodila.
Ja i još jedna frendica iz klana.
Sjećam se da smo teško pronalazile teme za razgovor.

Otišle smo.
Ja i druga frendica.
Zapalile pljugu.
Zaključile da nećemo imati djecu.
I da ćemo zauvijek razmišljati kao da nam je 19.

Pustila sam skriptu.

Sjela sam do nje u plićak.
Pitala sam je par uobičajenih pitanja.
Ali, odgovore uopće nisam čula od plača njene kćeri.
Uvalila je malu dečku… ups, mužu.
Napravile smo 3 koraka i mala joj je počela ridati, pa se morala vratiti.
Sjela sam još malo s njom.
Htjela sam je svašta pitati.
Zanimalo me da li je sretna.
Ali, nisam mogla ništa.
Zbog plača, muža (njezinog), i još tonu ljudi i klinaca koji su bili s njom.

Pozdravila sam je.


Popela sam se na svoju stijenu.
Skočila (i standardno, skoro ostala bez donjeg djela kupaćeg).
Otplivala svoju rutu.

Kad sam se vratila na plažu, vidjela sam da je udubljena u razgovor s mojom mamom.
Valjda s njom ima više zajedničkih tema, pomislila sam.


Pokušala sam se vratiti skripti.
Ali odustah.
Izvadila sam Paula Coelha.
Već sam zaboravila koliko obožavam njegove knjige.

Što me podsjetilo na jednog frenda.
Isto najboljeg.
Iz muškog djela klana.
On je u Zgu.
Radi.
Kontakti su na minimalcu.

Živi s još jednom najboljom frendicom.
S njom se čak i čujem redovito.
Viđamo se po ljeti, uglavnom.
Jedva čekam da dođe.

Ostali rade.
Po 12h na dan.
Ili bolje rečeno na noć.


Svi smo totalno druge osobe.

Bili smo best cijelu osnovnu i srednju…




Stigla sam doma prije par dana.
Ne snalazim se u svim tim promjenama.
Malo sam izgubljena.


«To je mladost; postavi si svoje vlastite domete, ne mareći hoće li tijelo izdržati. I tijelo uvijek izdrži.
«Veronika je odlučila umrijeti», Paulo Coelho


- 21:01 - no comment?! (23) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
27.05.2006., subota
Ah. Ah.
Piše mi se.
To svakako.
Ali nema smisla.
Kad pišem ovako rijetko nema mi ništa smisla pisati…
Ne znam.
Sve mi se čini nebitnim…

Život je dobar.
Život je sladak.
Život me malo jebe.
(mrzim šugave osjećaje. Mislim kad si zaljubljen u životu je sve super i krasno i sve dobije neki smisao, ali ne volim kad tako izgubim kontrolu. Mrzim kad mi netko nedostaje, i to tako jako. Mrzim to što kad me pogleda onim svojim očima zaboravljam na sve. Mrzim to što me tako lako može oraspoložiti. Ide mi na živce što mi je najsmješnija osoba koju poznajem. Ne volim što njegov zagrljaj tjera sve ostalo u zaborav. Ne želim dopustiti da mi postane tako važan. Nisam ga tražila. Nisam htjela nikakvu ljubav. Ne. Ne. I ne.
Ali, svaki otpor je uzaludan.
Mrzim to što mu ne mogu odoljeti.
Mrzim što je tako dobar.
JEBI SE, prijatelju!!)
Život je super.
Život je najslađa muka.




Pull the plug.
Shut me down.
Break a habit.
Let´s kill the Barbie.



Moj retardirani mozak nije sposoban smisliti nešto zanimljivo.
Ja sam samo… mentalni invalid!

Toliko…



P.S. Oko-Moje-Najdraže, naravno da te nisam zaboravila. Stvarno misliš da bi to bilo kako mogla?! Samo nikako da stignem do kompa.
kao što možeš i primijetiti.... pa ipak si ti moj najdraži bloger... ups. ex- bloger! naughty


- 22:27 - no comment?! (35) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
09.05.2006., utorak
neuron. moj. il čiji god.

Mozak mi je blago rečeno malo usporen.
Zatupljen.
Nekorišten.
Propali potencijal.
Ha ha haaa…

Ne bi vjerovali što slušam.
Carla Orffa (Carmina Burana), Jaquesa Offenbacha (Orfej U Podzemlju), Johan Strauss ml. (Šišmiš), Mozarta (Čarobna Frula i Mala Noćna Muzika), Verdia (Rigoleto)…. I da ne pretjerujem…
Očito tako nekako želim nadoknaditi to što sam tupa.
Što ne mogu naučiti skriptu od 25 str. (smiješno!!!)
Što se nikako ne mogu natjerati da nešto poduzmem s matiš.
Nisam još bila ni jednom na ispitu… k vragu!

Nikako da se pokrenem.
Čvrsto vjerujem da će se sve riješiti samo od sebe.
U moju korist.
Da ću ispite već nekako dati.
Jer kao snalažljiva sam.
Tu i tamo se zbediram zbog poražavajućeg stanja.

(ha ha. Upravo slušam Malu Floramye.)


Nisam baš sva svoja.


Čak sam izgubila i volju za cuganjem.
Ni ne izlazi mi se.

Stvarnost me veže okovima.
A ja živim u nekom svom svijetu.
Bez ispita i bilo kakvih obaveza…
U globalu sam sretna.
Jako.
Najviše na svijetu.
Dok me stvarnost ne stisne, pogleda me svojim crvenim izmorenim očima i opali mi dva šamara.

Čisto sumnjam da ću se i onda trgnuti.

Možda sam jednostavno bolesna.
Znate… duševno.

Da li su luđaci svjesni toga da su ludi??
Ili su jednostavno mislima negdje daleko, u nekom paraprostoru kojeg mi ne možemo ni zamisliti… i di su oni najnormalniji ljudi.

Znate, one gradske frikove… koji šeću gradom i ljudi ih izbjegavaju.
One koji šeću gradom i pjevaju.
One koji šeću gradom i pričaju o nekom ratu, logoru, vjeri i propalom životu.
One koji šeću gradom i jednostavno postoje priče o njima kako su ubili zaručnicu.
Znate ih…

E!

Ja sam na dobrom putu da postanem takva.
Ne mogu ni sama shvatiti svoje misli.
Ne mogu ih pohvatati.
Ne mogu ih shvatiti…

(sad mi je na repertoaru Jesus Christ Superstar)

Ne mogu se definirati.
Radim stvari koje si ne mogu objasniti.
Imam sjećanja koja želim zaboraviti.

Ludim???
Sjedim tu sad za kompom i pitam se da li gubim svoj zdrav (upitno je i to koliko je zdrav) razum.


Ma zanemarite me….
Pažljivi čitalac će primijetiti da nema razloga za brigu…
Heeh!

Don`t be regular!

- 20:38 - no comment?! (41) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
13.04.2006., četvrtak
površno... ali u potpunosti.

Zaljubljena sam…
Na onaj površni način.

Jako površno…

Znate ono kad samo mislite na tu osobu.
Kad je spominjete u svakoj drugoj rečenici.
Provedete 80h u komadu, a čini vam se kao sat.
Čim otiđe, nakon 5 min već vam fali.
Ne vidite ni jednu manu na toj osobi, iako je promatrate satima.
Ne možete skrenuti pogled s njega, ne možete se prestati diviti…
Uzbuđuje vas i sama pomisao na tu osobu.
Da ne govorim kako je svaki seks bolji od prethodnog.
Nikad ne nedostaje tema za razgovor.
Slažete se u svemu.
A i kad se ne slažete, ne svađate se, nego raspravljate.
Osoba vam nakon par sati počne faliti fizički… fizički vas boli.
Nasmijavate jedno drugo.
Hrvate se, mlatite se, grizete se, imate interne fore…
Kad vam se pogledi sretnu i on se nasmije… sve ostalo nestane.
Vrijeđate se… nitko vas ne razumije.
Pogledavate stalno na sat, jedva čekate da stigne.

Nema nikakvih dubljih osjećaja.
Nikakvih komplikacija.

Jednostavno vam je lijepo zajedno.

Topite se na esemesove, grlite mob…

Fascinirana sam…
Voli Baudelairea.
Kad svi padnu s nogu, mi cugamo i dalje.
Ne spavamo po noći. Neki put ni po danu.
Ne jedemo.
Sjedimo za šankićem… pričamo do 6- 7 u jutro.
Ni ne kužimo vrijeme, dok ne dođe sunce.
A onda se na par dana zavučemo u krevet…


Jutro, sunce, plaža, more, grad se budi… a mi umorni…
Topli krevetac.
Njegovih 190cm sa 105kg… mmm…
Zaštićena od cijelog svijeta.
Nitko mi ništa ne može.


Napunila sam 21. godinu.
I zaljubljena sam.


- 20:12 - no comment?! (165) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
11.03.2006., subota
la dolce vitta!

Uf.
Long time no see.

Puno novosti.
Ne bih znala ni od kud početi, dovoljno je reći da 8 noći nisam spavala.
Tu i tamo zakljucam oko 9 u jutro.
Svaka 2 dana.
Jeeez, u što se to pretvaram?!

Korizma.
Ah, da.
Odrekla sam se lošeg raspoloženja.
Vi??

Jedan petak.
Koji je bio jako depresivan.
Sjebala me ekipa za izlazak.
Sjedila sam u kuhinji i tugovala.
uletio je cimer sa 6 frendova.
Dakle, ja i njih 7.
Jedan od boljih izlazaka u životu… hahahaaa.
Baš sam frajerica.

Od onda svaki dan neka fešta.
Imam 5 promila u krvi.

Dogodilo se nešto.
Jako čudno.
Postoji jedan dečko koji ne spava po noći, čita Baudelaira, kada svi odustanu od cuge ne odustaje, koji iza sebe ima 4 godišnju vezu… tralalalaaa… kao da o sebi pišem….
Uglavnom, kad svi pred jutro zaspu, ja i on cugamo, dok ne popijemo sav alkohol u kući… a onda se gubimo, jedemo i ne spavamo.
Da sam muško bila bi on.
Nevjerojatno!

Jedno jutro popila sam sirup protiv kašlja jer sam zabrijala da ima alkohola.
Jeeez!

Studentski život. To mi je jedino opravdanje.

Zbog tog ne spavanja ne razlikujem dane, doba dana.
Izgubljena sam u vremenu i prostoru.

Gledam pornjavu…
(tako je to kad se družite s dečkima).
U ovih 8 dana odgledala sam 3 filmića… što je puno s obzirom da sam ih u životu pogledala 5- 6 (ukljućujući ova 3.
Vrijeme je da se počnem sexat. O, da!

I večeras idem na neku feštu.
I jučer sam bila…
I sutra idem…

A sljedeći vikend već imam isplaniran.
3 dana feštanja u nekoj kući…


da li se može umrijeti od previše partijanja???



EDIT:
prije par dana ovaj blog je proslavio godinu dana!!
istina je da je malo zamro ali... jbg.
idemo dalje.





- 18:50 - no comment?! (200) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
16.02.2006., četvrtak
nadam se da ne očekujete neki dubokoumni post!

Nadam se stvarno da ne.
Jer živim kao budala.

I nema te svjetlosti, mudrosti koja bi me prosvijetlila.

Na moj blogać (ta riječ je tako smiješna, jednostavno je moram upotrebljavati) možete doći i pročitati ga.
Neće vas potaknuti na neka razmišljanja, nećete se zamisliti nad životom.
Ja sam najsretnija ako tu i tamo nekog nasmijem.
A srce bi mi puklo od sreće da netko dok čita moj post zaboravi na neki svoj problem, na onu bol u želucu koja vas svako toliko stegne…
Ja kad se tako osjećam želim samo spavati i sanjati nešto lijepo.
Ili gledati neke ljubavno humoristične glupe filmove.
Ili čitati neku knjigu.


Studiram.
Dakle, najveće opterećenje mi je KAKO ČIM MANJE UČITI, A DA REZULTATI BUDU ČIM BOLJI.
Pravi ekonom, nema se šta.

Zatim, kako skupiti lovu za izlazak.
I cugu!!

Kako ne potrošiti svu lovu u jedan dan, a onda nemati za kavu 2- 3 tjedna.
Kad to skužim… e to će biti super.

Npr. sad u novčaniku imam 2,50 kn. dakle, niti za 24h (dnevne novine, op. a.)
A na kartici nekih 50 i nešto kn. koje naravno ne mogu dignuti.
Zato sam i došla doma… žicati.


Ljubavni život mi i nije neki problem.
Nisam iskompleksirana… zadovoljna sam svojim izgledom. Ali nije da se baš opterećujem s njim.
Uglavnom, ni jedan dečko se još nije žalio.
Don´t be jelaous coz I´m beautiful!!!

Hihihii…

Ali, nikako da se netko svidi meni…
Čuvam se za onog pravog.
(koji je meni k?? zašto pišem ovakva sranja?? ah da.)


nekako mi se čini da propuštam cijeli svoj život.
Probudim se u jutro (popodne) i pijem kavu 2- 3h. glupiram se po kući, npr. stavim pidžamu u čarape, stavim neku narko boss kapu, obućem fensi šuze i slikavamo se… smijemo se.
Ili u blažoj varijanti pričam suvisle stvari…

Nešto jedem…
I onda davim susjede ili popijem još jednu kavu.

Nacugamo se i izađemo van.
Svaki izlazak je odličan.
To da!

Tu i tamo dam koji ispit…

Kad mi je baš jako dosadno igram se psihologa svima oko mene.
Napravim neku glupost…
Zamutim vodu. He. He.

I to je uglavnom to.


Život bez svrhe i cilja.
A ja se što manje upotrebljavam mozak i čim više se pravim da sam još samo dijete.

Dođem doma i zbediram se… jer ne vidim smisao u ničemu.
Nikako da skužim što želim biti kad odrastem
. Za što živim? Koji je moj cilj u životu? Za koji k idem na ovaj fax?

Samo zato jer mi se nije dalo ići u Zg? Jer je tamo jako zima i pada snijeg? A ja sam užasno zimogrozna, a snijeg ne mogu vidjeti.

Da li je napokon stiglo vrijeme da prestanem biti dijete i suočim se sa činjeničnim stanjem?!

Di se vidim za 5 godina??
Nemam nikakvu sliku o sebi.
Baš nikakvu.

Stiglo je vrijeme da napokon nešto riskiram…
Jer samo tako mogu dobiti ono što želim.
A ono što želim je…

Shvatiti ću uskoro, nadam se. A do onda ću se jebeno dobro zabavljati…



EDIT:
Nemojte misliti da je ovo neki depra post. Nije. Vi koji tako mislite niste ga ni pročitali…
Totalna pozitiva, samo što je vrijeme za novu stepenicu, novi list, novu mene, vrijeme je da postanem punoljetna u cijelom svijetu i u svojoj glavi.


Don´t be regular!





- 22:48 - no comment?! (17) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
15.02.2006., srijeda
kokodanje... napreskokce.

Jebote, predozirati će te se mojim postevima…

Ja se odričem bilo kakve odgovornosti… jbg.
Kuja sam.

Stigla sam doma…
PODSJETNIK:
Nemoj više ići doma… po mogućnosti nikada.

Zvala sam Davida.
PODSJETNIK:
Nemoj više nikada zvati Davida… nikada!!!
Ni onda kad se napiješ i osjetiš neku nostalgiju za njim ili se osjećaš najusamljenije na svijetu…
Nikada!!!

Okreni stranicu.
Gledaj naprijed.
Pusti ga da se uguši.
Da ga pojede sumporna kiselina.
Nemoj mu više biti dobra frendica i pomagati mu u nevolji.

Rekla sam mu da je pokvaren.
A on meni da ga je to bivša cura naučila.

Nije li divan?!

I pao je i najveći mit.

David ne zna ništa o meni.
Ne poznaje me.

Vidio me je u svakakvim stanjima i čuo je svašta od mene, vidio je sva moja lica…
Ali, od onda je prošlo skoro pa cijela godina.
a ova prošla godina je bila ključna.

Davide, prerasla sam te…

Najdraži par trapki koje nosim cijelu vječnost, ali više ih ne mogu zakopčati.
Ili kao ove moje marte… koje su prošle svašta sa mnom, ali jednostavno se više ne uklapaju u ukupnu sliku.

Jučer sam se malo bedirala.
Bila sam tužna, ali na neki sretan način.
Znala sam da sam slobodna…
i znala sam da sam u globalu sretna.
Jedno tužnjikavo popodne ništa ne znači.

Pa sam zbog tog popodneva danas si kupila jaknu… i pojas… i torbu… i majicu… i priuštila sam si 3t pomesa s kečapom… i majonezom…
Da imam nekog vjerojatno bi svu tu lovu trebala na njega potrošiti, ali ovako…


Bacila sam oko na neke kao šminka jakne, ali…
Ipak je ispala neka avijatičarska…
I to je nešto.
Jer je ful kratka…
Ovo mi je prva kratka jakna… u životu.
Barem koliko se sjećam.

Ah, da. I jučer sam bila tužna jer sam pala ispit.
Ali bila sam na 3 ispita, a pala sam jedan.
Ja sam zadovoljna.
Iako je moglo bolje…

Danas sam stigla doma. Nadam se da ću otići u petak.
Ali moram čekati nešto s poštom što sam naručila.
Zato sam i došla.
Koliko otprilike treba čekati da mi stigne???

Idem čitati vaše blogaće.
Nadam se da su zanimljiviji od ovog mog…

EDIT:
liječim se counting crows- ima. Baš odgovaraju mom raspoloženju…

- 19:56 - no comment?! (12) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!
14.02.2006., utorak
imati blog, a ne život!!

Da, kao ono.
Znate.
Ma nije to to.
Imam ja život.

Buran.

Hahahaa.

Jel to i vama smiješno koliko i meni?

Valentinovo je!
Nisam ga voljela dok sam imala dečka, pa nema razloga ni da ga volim sada.
Ide mi na živce, štoviše.

Pogotovo zato jer nemam s kim biti cijeli dan.
Znate, svi imaju neke planove s odabranicima.

Katastrofa.

Gledat ću telku.
gubiti se po netu.
I to je to.

Kupit ću si 6 litara pive.
Inače ne pijem pivo, ali malo sam kratka s lovom.
Valjda će 6l biti dovoljno da me dotuče.
Nisam depresivna, nego će mi biti dosadno, pa da si skratim vrijeme.

Osim ako na putu do doma ne naletim na neko meso, pa ga zavedem i odvedem doma.
Vežem ga za krevet i radim mu neke stvari za koje nije znao ni da postoje.
Ah, mučenik i sretnik.
2 u 1!


Vikend!

Bila sam budna 26h u komadu.
Pa sam odspavala 3h.
Pa sam opet bila budna.

Utvrđivala sam gradivo.
Tj. ponovila sam glupost.
Njih nikad dovoljno.

Primila sam poziv.
Od Davida.
Oni su išli u ST. Na utakmicu.
Pitao me da li mi se ide.
Meni se naravno išlo.
ALI, u pon sam imala ispit!!!

Tako da mi je on tužno rekao «mahat ću ti, gledaj utakmicu»!
A ja sam mu rekla «samo nemoj poginuti».

Bilo mi je drago što me zvao na utakmicu s njim. Čak me i nagovarao. Čak je bio i razočaran kad sam ga odbila.
Slatko.
Prvo valentinovo bez njega. Nakon podosta godina.
Ahhh....

Nije mi bed.

Sretna sam.

Nadam se da je i on.


Ja sam naravno jučer dala ispit.
Uh. Ah.

I danas sam bila na ispitu.
Ponosna sam na sebe, jer sam se probudila rano.
A cimerR je ostala doma spavati.


Fali mi nešto. Nikako da skužim što.
Neke akcije....

netko tko će me fascinirati, tko će mi biti zanimljiv, koga neću čitati kao otvorenu knjigu, tko će dodati ono nešto svakom mom danu, netko od koga će mi srce eksplodirati, netko s kim ću uživati, netko s kim neću moći manipulirati, netko tko će me usrećiti, netko s kim ću ja biti jednostavno ja... bez svih preseravanja...


Da da....

To je to...

(opralo me nešto, nisam inače takva... trenutak iskrenosti ili koji k???)


Pozdrav!


EDIT:
zašto??
zašto sam tako hiperaktivna?
imam previše energije koju nemam na šta trošiti i to me ubija.

jučer sam u pola noći skakala oko kuće, budila susjede, ometala ih u učenju, nažicala 3 čokolade, 4 cigarete itd.

moram naći neku zanimaciju.

nešto što će me izmoriti... onako pošteno!!!!
- 14:09 - no comment?! (18) - uništi šumu! - urokaj se još jednom!

<< Arhiva >>